Dvostruki život Iveka, zagrebačkog vozača Ubera

Ova je godina obljetnička za mnoge, a Glumačka družina Histrion nije u tome iznimka jer je Zagrebačko histrionsko ljeto došlo je do broja 40. Koncept je poznat i dobro utvrđen – na Opatovini pod Prišlinovom kulom, ostatkom kaptolskih zidina, cijelo se ljeto igra jedna predstava. I žanr je poznat, redovito se radi o pučkim komedijama obojenima lokalnim motivima, često temeljenima na prilagodbama i snažnim lokalizacijama uspješnih predložaka. Stoga je odabir autora za ovogodišnju histrionsku ljetnu komediju očekivan. Nino Škrabe, nekada jedan od članova popularnog autorskog trolista Senker‒Škrabe‒Mujičić, a zatim i samostalni dramski pisac, vrlo aktivan i marljiv, često se bavio pučkim komedijama dovitljivih dijaloga, zanatski vješto vođena zapleta, koje su ujedno i prilagodbe uspješnih predložaka. Osim toga, Škrabe je, bilo kao član trojca (koji je zajedno radio do 1985, no predstave im se i danas pamte i antologijski obrađuju) bilo samostalno, uvelike „kućni“ autor Histriona, čiji tekstovi određuju i prate sve konstante i mijene estetike dugovječne glumačke družine na čelu sa Zlatkom Vitezom.

Andrej Kopčok kao naslovni Ivan Kovač lavira između uspaničenosti i čiste ludičnosti, u čemu mu dobro sekundira Kristijan Petelin kao Stanko Teletić  / Snimila Ines Novković

Muke po Iveku, kako je ovogodišnjoj opatovinskoj predstavi naslov, Škrabina je prilagodba i lokalizacija jednog od najvećih uspjeha engleskog komediografskog hitmejkera Raya Cooneyja, teksta Run for your wife iz 1983. godine. Ivan Kovač (kod Cooneyja John ­Smith, dakle, svatković) je bigamist. Oženjen je dvjema ženama, Marijom i Barbarom. Jedna, naravno, ne zna za drugu, a njegova dvobračnost više je posljedica želje da svima ugodi nego neke maliciozne namjere. Kada se dogodi prometna nesreća u kojoj je sudionik i Kovač, inače zagrebački vozač Ubera, to pokrene lavinu događaja koji će se do kraja dvoipolsatne predstave toliko ispreplesti da će svaki od likova imati svoju verziju zapleta, na čijim će se sukobljavanjima i temeljiti komika. Kovač s jednom suprugom živi u stanu na Vrbanima, s drugom na Vrbiku, a dodatan sloj lokalizacije je i Marijino splitsko podrijetlo, koje omogućuje gradnju komičkih tropa i na regionalnim razlikama.

Konverzacijska i situacijska komedija Muke po Iveku niz je nesporazuma temeljenih na adiciji. Kovač, naime, u želji da održi, uslijed nesreće za koju se zainteresirala i policija u liku dvoje neovisnih viših inspektora iz dviju različitih policijskih postaja (Vrbani i Vrbik, naravno), saznanjima i naslućivanjima nagrizenu situaciju, uz pomoć prijatelja i susjeda Stanka Teletića gradi sve dulji i sve kompleksniji niz različitih verzija čije će raspletanje dovesti do bizarnog završetka punog jurnjave, u kojem je jedini mogući izlaz Kovačevo priznanje i objašnjenje cijele situacije i, očekivano, uvrnuto sretan pomirbeni svršetak.

Vješto, za scenu pogodno i tempom brzo Škrabino pismo redatelj Ivan-Goran Vitez postavio je bez kompliciranja, u utilitarnom mizanscenskom rješenju (za koje je šteta, iako razumljivo ako će se predstava održati dulje od ljetne joj adrese, da ne koristi više zanimljiv prostor Opatovine) omogućivši time glumačko razigravanje. Na sceni koja spretno reprezentira dva građanska stana (promjena je dovitljivo naznačena okretanjem jastuka s vizualnim identitetom Dinama i Hajduka, scenograf Enes Hodžić Arči) i u kostimima karikaturalnih naglasaka (Josip Đerek) odvija se predstava čija je temeljna premisa dovitljivost glumaca i njihov osjećaj za komični tempo.

Predvodeći ansambl, Andrej Kopčok kao naslovni Ivan Kovač poigrava se laviranjima između ozbiljne uspaničenosti nad rastućim izmicanjem situacije iz njegove dotadašnje kontrole i čiste ludičnosti, u čemu mu dobro sekundira Kristijan Petelin kao Stanko Teletić. Irena Tereza Prpić vješto, čak i više nego što to omogućuje lik, donosi Splićanku Mariju, Ivekovu „prvu“ suprugu, dok Vini Jurčić slično, tek za nijansu slabije, čini s likom Barbare Kovač, „druge“ supruge. Od troje sasvim u karikature razvučenih likova, inspektora Turek (Dean Krivačić) i Kolumbić (Nancy Abdel Sakhi) te Barbarina susjeda Talijana Francesca Bobbica (Jan Kovačić), najbolje se snalazi Krivačić sa svojim likom, a Sakhi i Kovačić zadržavaju se u ispunjavanju povjerenih im funkcija.

Na tragu duge komediografske tradicije naslonjene na klasike poput Goldonija, a nimalo ne zaostajući za Cooneyjem, Nino Škrabe ispisao je, a Histrioni sigurno, rutinirano i očito se zabavljajući izveli još jednu lako gledljivu, široko prepoznatljivu, a lokalnim koloritom sasvim obojenu predstavu. I to je recept koji, zaobilazeći bilo kakva samopropitivanja, na Opatovini, prvenstveno kod publike, uspije svake godine kada se primijeni. Nema razloga da tako ne bude i ovaj put.